Problem prosjačenja u Mostaru

Izvor slike: novasloboda.ba

U posljednje vrijeme se na mnogim turističkim portalima komentariše grad Mostar.

Veliki je broj pozitivnih komentara, ali isto tako se spominju „napasni“ prosjaci (koji su najčešće pripadnici  romskog naroda) koji, kako navode neki od čitalaca, vuku turiste za ruke, kleče pred njima ili ih pak prate tokom cijelog obilaska grada.

„Agresivni“ prosjaci često provociraju turiste, te savršeno poznaju fraze „Daj djetetu za mlijeka, Bog te spasio“, na svim jezicima svijeta. Djeca koju nose u naručju često su djeca nekoga od njihove rodbine, a čim dječica učine prve korake, idu u zajednički porodični biznis – prosjačenje.

„Radno vrijeme“ počinje rano ujutro, a završava kasno u noć. Često se vide djeca koja spavaju na putu, iscrpljena, prljava, izmučena. Kako navodi jedan dječak (za informaciju koju mi je dao je tražio 5 KM), ne smiju doći kući dok ne zarade 50 KM za taj dan. Ukoliko ipak odu kući bez zarade, očekuju ih udarci.

Ionako loša promocija turizma grada Mostara i neiskorištenost njegovih potencijala, postaje još gora zahvaljujući komentarima o tim „agresivnim prosjacima“ radi kojih se ljudima ne savjetuje da uopšte posjećuju grad. Ovim, slika  grada biva još više uništena.

Čak i večernji izlasci postanu istinsko iskušenje za strpljenje mnogih građana Mostara. Dok ljudi sjede za stolovima, svakih par minuta za stol stane po nekoliko romske djece i pitaju za nešto novca. Ukoliko ne zarade ništa, često počnu vrijeđati i psovati.  Donekle i razumljivo ukoliko se uzme u obzir šta ih očekuje ukoliko dođu bez novca.

U večernjim satima, Stari grad, a naročito Stari most postaje idealna destinacija za prosjačenje. Nekolicina djece svako večer nepomično leži uz ivice mosta sa kutijom za novac ispred njih. Ljudi, naviknuti na ovakve prizore, kao imuni na tuđu patnju prelaze preko ove djece koja se požale na glad ili žeđ uz plač.

Nadležni ovo posmatraju već godinama. Kako prosjaci vide da im biznis dobro ide, njih dolazi sve više iz okolnih gradova (pa i država) i ovdje šire svoje biznise, na uštrb građana i turističke zajednice grada Mostara.

Romska djeca ne posjećuju vrtiće niti škole. Prosjačenje i takav način života je jedini koji poznaju. Isti način koji će da prenesu i svojoj djeci – jer oni za drugačije i bolje ni ne znaju.

Potrebno je riješiti ovaj problem koji zadnjih godina dobiva sve veće razmjere.

Idealno bi bilo kada bi se ovoj djeci omogućilo potpuno besplatno obrazovanje (koje bi bilo obavezno), a da djeca koja budu viđena da prosjače budu oduzeta roditeljima, koji ih na to tjeraju.  Međutim, opštepoznato je kako je u našem gradu (i državi) malo što idealno i onakvo kakvo treba da bude.

Ova djeca imaju prava na normalan i zdrav život, a porodica u kojoj su rođena ne treba da zatvori sva vrata uspjeha i normalnog života na koja imaju pravo! Građanska indolentnost i zaokupljenost svojim problemima, ali i naviknutost na prizore umorne i izmučene djece na ulicama ovog grada, stvaraju prostor za stagnaciju ovog problema. Neukazivanje na ovaj problem i pritisak na više nivoe vlasti daju prostor širenju ovog biznisa i daljnjem iskorištavanju nevine djece za profit. Iskorištavanje djece kojima je oduzeta svaka prilika za normalno i zdravo djetinjstvo.

Tagovi: , , , , ,

Komentari su zatvoreni.