Pogled kroz “ružičaste naočale” vs. realnost

Prije nego što nešto napišemo, red je da prvo kažemo nešto o nama. Mi smo dvije prijateljice i za razliku od našeg kolege Igora, mi ćemo godine zadržati za sebe =).  Kad nas neko upita gdje smo rođene, s ponosom kažemo: u Mostaru. Pitate se zašto kada svi znamo opću situaciju ili bolje rečeno – haos?!
Možda je to zato što ovaj grad gledamo kroz “ružičaste naočale”, ali čak i bez njih nije sve tako crno.

Mostar je bio najtopliji grad u bivšoj Jugoslaviji, a danas u Bosni i Hercegovini, što zbog klime što zbog ljudi koji će vas uvijek dočekati sa osmijehom na licu. U proljeće kada nema kiša Mostar izgleda najljepše što je znala biti inspiracija za mostarske pjesnike.

Za razliku od prijeratnog industrijskog grada, Mostar je danas postao turistički što je ujedno i glavni izvor prihoda. Činjenica je da je ove sezone (od aprila do oktobra) grad na Neretvi posjetilo preko 100 hiljada turista, što dokazuje da grad postaje jedno od privlačnijih turističkih odredišta i svake godine se očekuje veći broj posjetilaca.

Turiste bez daha ostavljaju hrabri momci, skakači, koji svakodnevno skaču sa Starog mosta, jer mnogi nemaju priliku da uživaju u gledanju tradicionalnih skokova koji se održavaju svake godine u julu.

Zbog geografskog položaja, blizine mora i okolnih izletišta Mostar privlači i turiste avanturističkog duha.

Ranokršćanska bazilika u Cimu, austrougarske građevine (Stara gimnazija i Gradska banja), džamije ( od kojih je najpoznatija Karađozbegova, jer predstavlja najreprezentativniji spomenik sakralne islamske arhitekture XVI vijeka), zatim Kriva ćuprija, Katolička crkva i Franjevački samostan (čiju izgradnju su pomogle osmanije 1866.godine, a ovaj kompleks se može pohvaliti bibliotekom od 50 hiljada starih spisa, zapadnih i istočnih), Sahat kula, otomanske rezidencije (Bišćevića, Muslibegovića i Kajtaz kuća), partizansko spomen groblje samo su dio znamenitosti u našem gradu, ali o tome u nekom drugom članku.

Ali sada da se vratimo u našu surovu realnost, najviše posjeta bilježi stari dio grada sa Starim mostom. Zašto?!
Svi žele da vide mjesto koje je UNESCO zaštitio i razmišljati o Mostaru, a instiktivno ne zamisliti sliku Starog mosta gotovo je nemoguće, pogotovo znajući da je ovo kameno remek djelo po kome je i grad dobio ime.

U posjetu nam većinom dolaze turisti iz Međugorja ili sa Hrvatskog primorja na dnevne izlete, rijetki ostaju na duži period. Oni koji dođu na dnevne izlete,ne mogu da vide sve znamenitosti i ljepote našeg grada pa jedino mjesto gdje se zadržavaju jeste stari grad, što zbog želje da obiđu sve suvenirnice, što zbog straha da se ne izgube jer nažalost stubovi na kojima su oznake turistima zanimljivih mjesta često su na meti vandala koji ih okrenu u pogrešnom smjeru. Zbog toga su većinom svi turisti u staroj jezgri grada i sama ta činjenica dovodi do gužve. Ni suvenirnice a ni pojedini restorani nisu baš od pomoći za rješavanje ovog problema jer suvenirnice moraju svoje stalke sa suvenirima, šalovima, majicama, zastavama i slično postavljati u što većem broju i što bliže sredini puta pa da se jadni turisti spotičući o njih moraju zaustavljati potom i kupiti (naravno da trebaju kupiti, ali baš i ne na ovakav način). U svemu tome se nađe i pokoji stol od restorana/grilla da se lijepo odmoriš od stajanja u gužvi i pokušaja da se približiš Starom mostu.

Glavni razlog što nema dužeg zadržavanja je naravno ko drugi nego naš gradonačelnik i gradsko vijeće, zbog lošeg promoviranja i (ne)ulaganja u turizam. To (ne)ulaganje se može vidjeti i osjetiti. Pitate se kako?! Evo jedan primjer.
Da li ste ikad bolje obratili pažnju na kaldrmu u starom gradu i kretanje određenih skupina ljudi po njoj, prvenstveno mislimo na starije osobe, osobe sa invaliditetom ili pak mame sa djecom u kolicima? Svi oni se jedva kreću kaldrmom zapinjući za kamenja koja su previše izbočena vani, jer nedostaje još jedan sloj cementa između, a i apsurdno je da su ponegdje kamenja ‘ispala’. Drugi problem predstavljaju nepravilno urađeni odvodni kanali kroz koje protiče kanalizacija, a i otpadne vode odlaze direktno u našu zelenooku ljepoticu i tako je zagađuju jer ne postoje filteri niti ikakav sistem za prečišćavanje otpadnih voda. Neretva je zagađena do te mjere da se u njoj ne može kupati. Oni koji ipak odlaze na kupanje u njoj u ljetnom periodu idu na vlastitu odgovrnosti. Ali sve se to može trpiti dok te iste otpadne vode ne počnu uslijed ljetnih vrućina ili tokom kišnih sezona širiti svoje ‘mirise’, pogotovo one otvorenog tipa što je slučaj u blizini Starog mosta. Zato u tim periodima restorani u starom gradu trpe veliku financijsku štetu jer ko ima volju da jede pored svega toga?! Ne, hvala!

Ali opet bez obzira na njegove mane, ovo je naš grad kojeg volimo svim srcem i ne bi poželjele živjeti nigdje drugo.
I evo još jedna zima je stigla, došlo vrijeme da grad i okolica utonu u duboki zimski san i čekaju proljeće i cvrkut ptica da ga probude nakon čega sve kreće iznova, kada svi rade punom parom pripremajući se za ljetnu sezonu i dobrodošlicu za sve goste dobronamjernike.
Do proljeća vrijeme uljepšajmo izletima na Ruište, gdje je prije par dana po prvi put (da, dobro ste pročitali, po prvi put) otvorena zimska turistička sezona.

Završavamo poznatom izrekom “Siromašan čovjek nije onaj bez novca, nego onaj koji nema snove!”, jer nama ostaju samo snovi da će Mostar zablistati kao nekad.

 

         Ladies in Red

Tagovi: , , , ,

Komentari su zatvoreni.